Andrija Razum: Kritika je umjetnost

Pozdrav! Moje je ime Andrija i dolazim iz Požege, odnosno iz malog sela na rubu grada. Trenutno studiram novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te na tom studiju planiram diplomirati, a potencijalno i doktorirati.

Od malih sam nogu bio zaljubljenik u priče. Nalazio se ja u ulozi slušatelja, čitatelja ili gledatelja, nisam mogao odoljeti šarmu napisane riječi, stvorene u tuđoj mašti, u koju smijem zakoračiti bezbrižno i znatiželjno. Stoga, nije iznenađenje što sam tu zahvalnost prema umjetnostima htio podijeliti s drugim ljudima.
 

U tu svrhu novinarstvo se uvijek činilo dosljednim zanatom. Za mene je kritika svojevrsna forma umjetnosti koja čitatelju pruža dublje razumijevanje djela i potiče ga da se poistovjeti s njim na jedan vrlo osoban način, u kontrastu između vlastitih osjećaja i kritičarskih zapažanja.

Iako sam oduvijek gajio tu ljubav, procvala je tek u srednjoj školi, kada sam krenuo pisati kritike za školski časopis i paralelno objavljivao istraživačke članke za portal kinofilm.hr. Ritam posla mi se dopadao i osjećao sam nešto što ne mogu sročiti (ironično, znam). To je jednostavno bilo to. Znao sam da želim iskoristiti novinarsku platformu kako bih skretao pažnju na probleme koje ja smatram važnima, promatrajući ih kroz leće filma i književnosti.
 

Umjetnost je za mene pojam koji – bilo to dobro ili loše – nema univerzalno objašnjenje. Ona je nešto što svi znamo i osjećamo, ali ne možemo sročiti. Osjećaj da može promijeniti svijet jednako je opipljiv kao i korice između kojih se otiskuje knjiga, pa i vrpca na kojoj svjetlo stvara iluziju pokretne fotografije. Kakvu god analogiju izabrali, moć umjetnosti usko je vezana s ljudima, s našim internalnim svijetom. Možda je upravo ta krhkost ono što joj daje moć: spoznaja da ona pruža samo onoliko koliko daješ, i da će nadživjeti naše postojanje na Zemlji. Za mnogo mnogo godina, kada nestanemo, umjetnost će biti jedan od rijetkih znakova da smo bili bića koja osjećaju i vole, a ne samo stvorenja kojima su prioritet nasilno širenje teritorija i gradnja toksičnih tvornica.

S obzirom na invazivnu sveprisutnost umjetne inteligencije, važno je očuvati taj djelić našeg čovječjeg integriteta i nastaviti stvarati. Upravo sam iz tog razloga upisao novinarstvo. Pred sobom vidim mnogo izazova, uspona i padova. Ne znam što me čeka na kraju ove staze, ako ona uopće ima kraj, ali ako ništa drugo – znam da ću uživati u putovanju.

​

Andrija